Istiniti događaji

- Nemam više Josipe to je sve. Već sam ti nekidan rekla kako nemamo ušteđenih novaca. Molim te gledaj svaku kunu kamo trošiš vidiš i sam da nemamo gdje zaraditi. – brondala sam kao i uvijek suprugu Josipu prije odlaska u trgovinu po namirnice.  – Ne zaboravi kupiti dvije pisanke i jednu gumicu za brisanje  [ Read More ]

Iako starija još uvijek uživam u čarima djevičanskoga života. Život sam posvetila Crkvi, Bogu i najljepšim trenutcima provedenim u crkvenom zboru. Ni sama ne znam niti se mogu sjetiti s koliko sam godina krenula pjevati u crkvenom zboru. Znam kako me hvale da pjevam i imam glas poput „ slavuja „. No nikada se nisam  [ Read More ]

- Daj Valentina o čemu pričaš? Kako je moguće da te ne privlači nitko seksualno? Ali dobro, kad budeš zaboravila na sve što si prošla promijenit ćeš mišljenje. – podrugljivo je rekla Lidija pomalo cinično. -  Molim te prestani! Kako postoje homoseksualci, heteroseksualci, biseksualci, panaseksualci  tako i aseksualnost ima svoje zato. Jednostavno me ne privlači  [ Read More ]

Glasne sirene policijskih automobila i prve pomoći iz grada, dopirale su čak i do moga stana koji se nalazio na Trešnjevki. Mirno sam ostala sjedeći i ispijajući svoju jutarnju prvu i najslađu kavu. Preko Narodnog radija sam saznala kako se dogodilo brutalno ubojstvo u Splitu. Počinitelj se traži još uvijek i sumnja se na žensku  [ Read More ]

Odrasla sam i živjela na selu.  Selu u kojem su najveće blago  prve zrake proljetnog sunca, prelijepi pogled u daljinu koji nema kraja, i cvrkut malenih, razigranih ptica. Dani su neopisivi, živjeti u čistoj prirodi i ljepoti koju ona pruža. Uživam  sam u svome životu, sretna sam  sa svojim dobrim i dragim roditeljima i mlađim  [ Read More ]

- Ma sve je to sudbina, nema veze sa stvarnošću i bilo kakvim znacima kletve. I nakon dvije godine od smrti kćerkice Tijane rane nisu zacijelile. – Tješim supruga i sebe praznim riječima uz jutarnju kavu. – Možda i je sudbina, ali ima nešto u tome broju sedam. Već smo stariji, možda da smo barem  [ Read More ]

- Ma samo natoči. Od jedne čašice mi neće biti ništa. A ionako danas nisam još ništa popila. – kroz šalu sam rekla Lidiji, svojoj najboljoj prijateljici dok je sipala kruškovac u moju poveću čašu, koju sam sama donijela iz njezinog regala jer je ona prala kosu i bila zauzeta. Naravno birala sam što veću,  [ Read More ]

Iako sam već ušla u godine. Moj život se do prošle godine nije razlikovao od ostalih života mojih vršnjakinja. Predajem Tehnologiju u jednoj od srednjih škola, a poslije osam sati predavanja i natezanja za učenicima. Žurim kući, koja je udaljena nekih četrdeset kilometara kako bi obavila sve obaveze koje me čekaju. Kad dođem ne znam  [ Read More ]

Kiša, snažni vjetar, nevrijeme. Sve me snašlo. Stajala sam ispod verande jedne male kućice sa svojim koferima. Nisam imala kamo. Sve ceste bile su mi nepoznate i daleke. Kroz maglu u svojim očima vidjela sam kako se spušta ogroman pljusak i bura. Spustila sam kofere sjela na njih i zamišljeno gledala u daljinu. Zar je  [ Read More ]

- Antonija daj život ide dalje. Marko nije jedini. Okreni se malo oko sebe. Vidi koliko lijepih dečki prolazi ovdje trgom. I to ne bilo kakvih dečki nego lijepih. – tješila sam svoju najbolju prijateljicu Antoniju jer ju dečko ostavio radi druge. – Znam Kristina, ali nakon sedam godina? Koja je toliko vrijedna našega zajedničkoga  [ Read More ]

- Blago meni kada sam našao ovako lijepu i dobru ženu. Svaki dan sam sve više zahvalan Bogu na tome. – veselim glasom stojeći pokraj mene i gledajući kako radim njegov posao govorio je Tihomir, moj suprug. – E da trebao bi makar dva sata na dan klečati i zahvaljivati Bogu. Ne bi ti bilo  [ Read More ]

- Irena gdje se skitaš do neko doba noći? S kim budeš? Te tvoje kratke suknjice mi se nimalo ne sviđaju. Jesen je dijete drago. Meni poslije nemoj kukati kako te boli sve živo.  Znam da si punoljetna, ali molim te pamet u glavu. – mudro je mama savjetovala Irenu, moju  vrckastu sestru. – Ne  [ Read More ]